Od Beograđanke do Gradske dame – drugačiji pogled na Knez Mihailovu (i deo ulice Kralja Milana)

21. Mar 2016 • BEOGRADOstavite komentar »

Dve dame u centru grada. Jedna u samom centru gradskog zbivanja i užurbanosti. Visoka i moderna, atraktivna i pomalo uobražena. Gleda na sve oko sebe sa visine. Beograđanka. Ne možete da prođete pored nje, a da je ne primetite. Druga pomalo zaboravljena među starim i prašnjavim knjigama. Nižeg rasta, staromodna, ali elegantna i obrazovana. Gradska biblioteka. Ne možete da prođete pored nje, a da je primetite.

Te dve dame nemaju mnogo zajedničkog, ali se odlično dopunjavaju. Ono što jedna nema, druga ima. Ako ste mislili da je ovaj članak o tome kako da postanete gradska dama, hm…ne znam…možda ste i u pravu. Jer prava dama zna da nije dovoljno da bude samo elegantno obučena i našminkana, već mora da bude i obrazovana (pored mnogih osobina koje bi trebalo da poseduje).

I, tako vrlo često Beograđanka prošeta do svoje drugarice Gradske dame, kako bi od nje pozajmila knjigu. A, šta naša Beograđanka vidi usput, dok šeta podignutog nosa (jer, za Beograđanke važi da su uobražene), videla sam i ja. Pa, i ja sam Beograđanka, zar ne? Malo uobraženosti, nogu pod nogu i po prvi put sam stvarno videla kako izgleda ovaj deo centra grada. Isplati se ponekad biti uobražen :)

Sigurna sam da je svako ko je makar jednom posetio Beograd prošetao ovim putem, a oni koji žive u njemu i bezbroj puta. Ali, obično svi gledamo ispred sebe ili u izloge radnji. Jeste li spremni da podignete glavu i pogledate gore?

Kralja Milana

Beograđanka – visoka i ponosna. Sva u oblacima, dok oko nje svi negde žure

Generalni sekretarijat predsednika republike

Posmatrana na ovaj način, u svom sivilu i bez ijednog lista na drvetu, podseća na one mračne kule iz filmova, zar ne? Sva sreća, pa je tu odmah i Ivo Andrić, da svojom skromnom pojavom i duhovnošću ublaži mračnost ove građevine.

Dom Narodne skupštine

Bez obzira na upadljivost crvenih detalja na ovoj zgradi, svi uglavnom prolazimo pored nje, retko obraćajući pažnju. Eto koliko smo naučeni da obraćamo pažnju na nevažne stvari, a ono što nam stoji pred očima toliko očigledno, to ne primećujemo.

Crtež dame na jednoj od zgrada – u stvari, ako se malo bolje zagledate, tu je negde i druga

Knez Mihailova

BAH – Belgrade Art Hotel

Pitam se kako bi bilo odsesti u ovom hotelu? Sa pogledom na Knez u svako doba dana…

Elegancija i otmenost zgrada u Knezu

Ulični izvođač sa natpisom: “Potrebna pomoć. Cura mi pobegla sa karatistom pa skupljam novac za časove kung-fua! :)” Simpatično…meni je privukao pažnju. Ako nema sluha, makar će vas nasmejati. A, za to danas vredi dati poneku paricu.

Ako se malo zagledate u ovu zgradu, zar vam se ne čini kao da će neko da izađe na prozor i da vam mahne odozgo? Možda neki od preduzetnika, koji koriste ovu zgradu da bi se umrežavali i razvijali svoj posao. Ja bih volela da provirim kroz njihov prozor i da vidim šta oni unutra rade. Ipak bi Nikoli Spasiću, poznatom beogradskom trgovcu, bilo drago da čuje da je njegova zgrada sačuvala svoju namenu čitav vek kasnije.

To je ta reka ljudi, koja protiče svakodnevno kroz Knez. Ponekad u bujici koja nosi, a ponekad u tihom žuborenju. Protiče i useca se u kanjon okolnih zgrada koje joj prkose već godinama.

Ali, Beograđanka nije pošla ovim putem samo da bi bila viđena i da bi gledala u izloge radnji (iako su vrlo primamljivi, pa mora ponekad i da baci pogled).

Galerija SANU

Jesen u Knezu

Proleće u Knezu

Nekad zeleno, nekad žuto, nekad ogoljeno,…ova mala oaza u Knezu deli reku ljudi, koja teče uzvodno i nizvodno.

Na kom jeziku pričaju njih dvoje? Nije važno. Važno je da su se oni razumeli, jer ih ja nisam razumela. Šta će im kabanice po sunčanom vremenu? U svakom slučaju, zanimljiv način da škola privuče pažnju prolaznika.

Ima nečeg nežnog i otmenog u ovoj roze zgradi. Da li se i vama čini? To je sigurno privuklo i ova dva goluba, pa su dugo ostala u tom položaju da poziraju.

Zepter muzej

Još jedna zadužbina Nikole Spasića

Grcka kraljica

Kafana Grčka kraljica – najstarija zgrada u Knezu iz 1835. god.

Nekada poznata kafana, sada samo stara i zapuštena zgrada pored koje se prolazi.

Gradska biblioteka ili naša Gradska dama

Beograđanka je konačno stigla do svoje drugarice Gradske dame. A, i mi zajedno sa njom. Kako vam se čini ova pešačka tura iz drugačijeg ugla? Jel vam se ukočio vrat? Jesu li vam nedostajali izlozi? Znam da ste navikli da se orijentišete prema njima, ali oni su tu samo kratko vreme. Dok su neke od ovih građevina tu već više od 100 godina. Meni su podjednako važne i Beograđanka i Gradska biblioteka i svaka zgrada u gradu. Jer, svaka od njih ima svoju ličnost, i svoju priču.

Zamislite da postoje samo izlozi, a iznad njih ništa. Da li biste onda primetili tu prazninu? Da li bi vam nešto nedostajalo? Sigurna sam da Knez ne bi bio ono što jeste bez ovih zgrada. Zato, obratite pažnju na ono što je tu već godinama. Cenite ono što već imate. I, što nam je svima ostavljeno na čuvanje.

A, dve drugarice – Beograđanku i Gradsku damu možda sretnete negde kako zajedno šetaju Kalemegdanom i pričaju o onome što su čule od nas, koji samo prolazimo tuda. Dobro, možda malo pričaju i o tome šta su sve videle u izlozima radnji. Ipak su to žene. Ali, moramo im oprostiti, jer su sa pravom zaslužile da nose titulu dame.

Koje ste vi detalje primetili na putu od Beograđanke do Gradske biblioteke?